Žito sa šlagom

Vrijeme je slava a bliži nam se i Božić pa je pravo vrijeme da objavim recept za žito. Mislim da je žito sa šlagom jedna od prvih poslastica koju sam naučila da pravim i nekad se prilično često spremalo kod nas. Doduše ja žito nisam nikad pravila za slavu ili za Božić već sa šlagom kao poslasticu ali je recept svakako isti pa vam može poslužiti i za praznike.

Žito sa šlagom

500 gr pšenice

250 gr oraha

šećera po ukusu

1-2 kesice vanile

malo ruma

šlak krem

mlijeko za šlag

Žito natopiti i staviti da odstoji preko noći. Sjutradan ga prokuvati u ekspres loncu. Vrijeme kuvanja bi trebalo da bude jednako vremenu kuvanja pasulja. Skuvano žito procijediti ali vodu u kojoj se kuvalo nemojte bacati. Žito pomiješajte sa cijelim orasima, dodajte vanilu i šećera po ukusu pa ga sameljite na mašini za mljevenje mesa. Samljevenom žitu dodajte i malo ruma a ako je previše gusto možete mu dodati i malo od one vode u kojoj se kuvalo. Žito dobro rashladite a prije služenja sipajte po nekoliko kašika u čašu i odozgo ih ukrasite umućenim šlag kremom.

Još jedan rođendan

Laninim rođendanom se završila sezona rođendana za ovu godinu. Kod nas kad počnu rođendani svakog mjeseca imamo po jedan od avgusta do novembra. Ove godine smo rođendan slavili kod kuće i to vrlo skromno u skladu sa trenutnom situacijom ali je ipak tu bila torta i još par đakonija kojima smo poslužili naše drage goste. Tortu sam pravila po jednom od naših omiljenih recepata a obložila sam je fondanom pravljnim po Minjinom receptu koji se meni odlično pokazao za oblaganje torti. Ukrase ipak obično pravim od kupovnog fondana jer se lakše oblikuje. Pored torte pravila sam i mini pizze i američke krofne. Mini pizze sam pravila po mom standardnom receptu za tijesto samo što sam tijesto podijelila na 10 djelova, oblikovala loptice i ostavila ih da malo narastu u plehu. Zatim sam ih oblikovala u pizze, filovala i pekla. Mini pizze su veoma pogodne kao posulženje za rođendane i dječija slavlja. Em ih svi vole em se tijesto mijesi dan ranije pa ih onda samo ispečete tako da oko njih nema puno posla. Krofne se takođe mijese unaprijed ali sam njih pržila neposredno prije nego što su gosti stigli da bi bile svježe. Pravila sam ih po receptu koji je već odavno na blogu i prelivala glazurom od bijele čokolade. Dio glazure sam obojala plavom bojom da se slažu sa tortom koja je takodje bila plavo bijela.

Dinstano meso

Od kad je corona uvela svoja pravila sve se promijenilo ali ima to i dobrih strana. U zadnje vrijeme smo mnogo više kod kuće pa mogu da pravim neka jela za koja ranije jednostavno nisam imala vremena. Da se razumijemo nemam ja ni sad mnogo slobodnog vremena. Čini mi se da ga zapravo imam manje nego ranije ali sam kod kuce pa mogu da izdvojim pet minuta da stavim meso da se dinsta a ono će i tako sve ostalo odraditi samo. Šalu na stranu ovo je jedno veoma jednostavno jelo na koje nećete potrošiti više od deset minuta ali ćete ipak dobiti veoma ukusan ručak. Uz neku supicu, salatu i malo krompir pirea imaćete pravu gozbu.

 Dinstano meso

1 kg telećeg mesa (najbolje komad od plećke)

so

U našoj mesari uvijek ima unaprijed odrezanih komada od plećke koji su meni idealni za dinstanje tako da ja samo odaberem neki fin komad koji mi zapadne za oko mada se u principu može dinstati bilo koji komad mesa. Za dinstanje je idealan neki malo dublji tiganj koji ima poklopac. Tiganj onako prazan dobro zagrijati, meso samo malo posoliti pa ga zatim popržiti sa svih strana i naliti vodom da ogrezne, smanjiti temperaturu na srednju jačinu(kod mene je to 3 od 6), poklopiti tiganj i ostaviti meso da se lagano dinsta. 

S vremena na vrijeme provjeriti ima li dovoljno vode i po potrebi doliti malo. Meso tako poklopljeno treba da se dinsta tri do četiri sata dok ne bude skroz mekano. Pred kraj malo pojačajte temperaturu i sklonite poklopac pa ostavite meso da se malo zapeče i da se sos od dinstanja reducira. Uz dinstano meso poslužite pire krompir i neku salatu. Ja često napravim proljećnu salatu koja se odlično slaže sa dinstanim mesom.

Rođendan

Vule je ovih dana proslavio šesti rođendan, postao veliki momak i krenuo u školu. Trenutna situacija sa corona virusom je odložila polazak u školu za cijelih mjesec dana pa nam se on skoro poklopio sa rođendanom ali smo ipak uspjeli da napravimo i rođendansku žurku. Nismo smjeli pozvati sve koje smo željeli da vidimo ali su zato tu bili kumovi i baš smo se fino proveli. Ja sam naravno kao i uvijek bila zadužena za tortu a po Vuletovom izboru ove godine smo pravli toothles. Sličnu tortu sam vec ranije pravila Lani pa mi je ove godine zadatak bio nesto lakši. Torta je bila Majina reform torta koja sam već puno puta pravila i provjereno je dobra. Pored toga pogodna je za oblaganje fondanom. Tortu sam obložila domaćim fondanom po Minjinom receptu a figurice sam pravila od kupovnog fondana. Pored torte pravila sam i moju žuto-bijelu zebru a za odrasle još i slanu tortu i pahuljaste kiflice kije su nezaobilazne na svim našim proslavama jer odlično idu uz mezu. Sve u svemu bio je to jedan skroman ali veoma fin rođendančić.

Krofnice iz aparata

Krofnice iz aparata po ovom receptu pravim godinama i baš sam se iznenadila kada sam nedavno shvatila da ih nemam na blogu. Moji klinci ih često jedu za doručak a kad je Lana bila mala nosila ih je u školu za užinu. Krofnice su mekane i ukusne a prilično se lako i brzo prave. Pored toga mogu se napraviti unaprijed i čuvati u plastičnoj kutiji pa su idealne za zaposlene mame.

Krofnice iz aparata

2 jaja

6 kašika šećera

2-3 kesice vanil šećera

4 kašike kraš expressa

6 kašika ulja

170 ml mlijeka ili vode

250 gr brašna

1 kesica praška za pecivo

prstohvat soli

malo ruma

malo putera ili margarina

ulje

šečer u prahu za posipanje

vanilin šećer

Bjelanca umutiti u čvrst snijeg, dodati im šećer i vanilu, promutit pa dodati žumanca i još malo mutiti mikserom. Dodati ostale sastojke i promutiti mikserom da se sve fino poveže. Aparat za krofnice samo malo podmazati mješavinom istopljenog putera ili margarina i malo ulja pa kašikom za sladoled sipati tijesto i peći da porumeni. Vruće krofnice uvaljati u prah šećer pomiješan sa vanilom.

Tetkin sok od limuna, đumbira i nane

 

Tetka pravi jedan mnogo dobar sok od limuna, đumbira i nane. To je klasičan sok koji se mora razblažiti vodom i koji je idealan za ovo toplo vrijeme. Zbog toga se progurao kao sledeći na listi za objavljivanje. Da se odmah razumijemo ja nisam neki veliki ljubitelj đumbira a ni sokova od nane. Čaj od nane baš volim ali sokove sa nanaom do sad i nisam nesto obožavala. Međutim ovaj sok je sasavim druga priča jer dobro rashlađen tako prija i osvježava da sam morala da tražim recept a onda i da ga napravim i naravno objavim.

Sok od limuna, đumbira i nane

2 korijena đumbira

6-7 većih limuna

3 l vode

3 kg šećera

Za pravljenje ovog soka koristi se limun sa korom tako da je najbolje da nabavite domaći neprskani limun a ako to nije moguće onda kupovni limun potopite u vodu u koju ste dodali malo sode bikarbone i ostavite ga jedno pola sata a onda ga dobro isperite. Đumbir i limun narendajte ili ispasirajte sjeckom. Šećer i vodu prokuvajte pa u vruć sirup dodajte đumbir i limun. 

Kada se sirup prohladi možete dodati i vezicu svježe nane. Sok ostavite u frižideru da prenoći pa ga zatim procijedite, sipajte u boce. Ćuvajte ga u frižideru. Sok se može razblaživati običnom hladnom vodom a odličan je i sa mineralnom vodom.

Maline u čaši

Ovo je jedna veoma fina poslastica od čokolade i malina koja se ne peče a prilično se lako pravi pa je prema tome idealna za ovo doba godine. Pored toga sezona malina je u punom jeku tako da im je cijena sada prihvatljiva pa ako volite maline i čokoladu pravo je vrijeme da isprobate ovaj recept jer sam sigurna da ćete biti veoma zadovoljni rezultatom. Ja ovu kremu pravim redovno čim se pojave maline na pijaci. Međutim nikako ne uspijevam da napravim fine slike koje bi vam vjerno dočarale ukus pa zbog toga tek sada objavljujem recept.

Maline u čaši

5 jaja

200 gr šećera

2-3 kesice vanile

200 gr čokolade za jelo i kuvanje(ja koristim menaž)

malo ruma

100 gr putera ili margarina

kutijica malina (200-250 gr)

velika kutija piškota (210 gr)

2 šlag pjene

mlijeko

rum ili čokoladni liker

kafa

Jaja umutiti sa šećerom i vanilom pa ih skuvati na pari. Vrućem filu dodati čokoladu i puter i promutiti da se sve fino poveže. Dodati i malo ruma po ukusu.

U 1 dl hladnog mlijeka rastvoriti kašičicu kafe pa mu dodati malo ruma ili nekog čokoladnog likera. Piškote namakati u mlijeko i slagati  na dno čaše. U svaku čašu staviti po 3-4 piškote izlomljene na komade. Preko piškota posuti maline a po njima fil. Od ove količine izađe 6-8 čaša. Krem ostaviti do sjutra u frižideru da se malo stegne. Pred služenje dekorisati šlag pjenom umućenom po uputstvu sa kesice, malinama i sjeckanim pistaćima.

Tjestenina sa tikvicama i parmezanom

Sezona je tikvica i paradajza pa zbog toga preko reda uskče ovaj recept za jednostavnu ali veoma ukusnu tjesteninu koji sam nedavno isprobala. Tjestenina se pravi za 15 minuta tako da je idealna kad nemate baš puno veremena za motanje po kuhinji. Međutim ukus je fantastičan tako da ćete za kratko vrijeme napraviti veoma ukusan obrok. Recept je sa Coolinarike od korisnice marijanac80 i odavno je bio u planu za isprobavanje ali kako nisam bila sigurna da će se svidjeti mojim mrziteljima povrća nikako da ga napravim. Na kraju sam ga pravila samo za sebe a ostali su dobili klasične makarone sa sirom tako da smo svi bili zadovoljni.

Tjestenina sa tikvicama i parmezanom

3 male tikvice (oko 600 gr)

3 paradajza srednje veličine

3 čena bijelog luka

2.5-3 dl mliječne pavlake za kuvanje

so

biber

maslinovo ulje

parmezan

bosiljak

300 gr paste po vašem izboru

Tikvice ogulite i narežite na sitnije kockice. Paradajz takođe ogulite a zatim ga isjeckajete na malo krupnije kockice. Paradajz ćete najlakše oguliti ako ga prvo prelijete vrelom vodom. Bijeli luk sitno narežite. Na malo maslinovog ulja prvo popržite tivice da malo omekšaju a zatim dodajte sjeckani paradajz i bijeli luk i dinstajte da povrće omekša. 

Nalijte pavlakom za kuvanje i dodajte malo sjeckanog svježeg bosiljka pa kratko prodinstajte da se sos ukuva, prelijte preko kuvane poste i pospite rendanim parmezanom i sjeckanim bosiljkom.

Akropoljski muzej

Akropoljski muzej je nešto što obavezno morate vidjeti ako se nađete u Atini. Muzej je izgrađen u podnožju Akropolja na  arheološkom lokalitetu Makrijani na kome se nalaze ostaci iz rimskog i ranog vizantijskog perioda.  Zgrada je podignuta na stubovima iznad arheoloških iskopina  koje se vide kroz staklene podove na ulazu u muzej, kao i iz same zgrade. Prostire se na tri sprata i na oko 21.000 kvadratnih metara, od čega su dvije trećine izložbeni prostor. U  muzeju je izloženo oko 4000 eksponata uglavnom iz perioda od VII veka p. n. e. do helenističkog razdoblja. Centralni deo postavke su eksponati iz zlatnog V veka p. n. e. Muzej je otvoren 2009. godine. Njegova izgradnja koštala je oko 130 milona eura i spada u najmodernije muzeje svijeta. Izgradnjom Akropoljskog muzeja ponovo je aktuelizovano pitanje povratka grčkih remek dela u Atinu a pre svega partenonskog friza iz Velike Britanije. Umesto delova Fidijinog friza koji se nalaze u Britanskom muzeju postavljene su gipsane kopije. U Londonu se nalaze i brojne skulpture sa Partenona koje Grčka potražuje. Ostali evropski muzeji koji su imali dio kolekcije sa Akropolja odazvali su se inicijativi za vraćanje eksponata u njihovu postojbinu tako da su djelovi Fidijinog friza iz Vatikanskog muzeja i muzeja u Hajdelbergu kao i Artemidino stopalo iz Palerma vraćeni u Atinu.

Atina i Akropolj

U ovo doba prošle godine uveliko smo planirali odmor u Grčkoj. To je bila već druga godina za redom da idemo na Lefkadu pa smo željeli da još nešto vidimo. Tako smo došli na ideju da napravimo jednodnevni izlet do Atine. Oni koji su bili na Lefkadi i u Atini sad se vjerovatno hvataju za glavu ali mi tada nismo vidjeli ništa strašno u tome. Jeste da je trebalo da usred ljeta predjemo oko 360 km u jednom pravcu i da se vratimo istog dana ali to se nama i nije učinilo tako strašno jer  je veći dio puta bio autoput.

Ovaj put je između ostalog promijenio i moju predstavu o naplati putarine jer su na svakih tridesetak kilometara naplatne rampe na kojima treba platiti 2 do 3 eura. Na početku nam se to činilo malo ali kako smo odmicali i broj plaćenih karata se povećavao postalo nam je jasno da će nas odrati do gole kože. Kad na sve to dodate i prelazak Rio-Antirrio mosta preko Korintskog zaliva koji  košta oko 13 eura jasno vam je da smo putarinu papreno platili. 

Mada smo putovali sredinom jula nije nam palo na pamet da se informišemo o temperaturama u Atini tako da nas je poslije par sati vožnje dočekala paklena podnevna vrućina. Kako sam odrasla i živim u Podgorici koja je poznata po visokim ljetnjim temperaturama navikla sam na vrućinu i prilično je dobro podnosim ali mi se čini da mi nikad u životu nije bilo toplije. Međutim sve ovo nije umanjilo naše oduševljenej kada smo konačno ugledali Akropolj. Ipak moj savjet vam je da za posjetu Atini izaberete proljeće ili jesen jer su ljetnje temperature veoma visoke pa ćete veći dio dana morati da provedete negdje u hladu.

Slijedi par korisnih informacija o parkingu i kartama. Parking u uličicama oko Akropolja se ne naplaćuje tako da ako dolazite kolima isplati vam se da se malo provozate okolo u potrazi za slobodnim mjestom. Ispred nekog hotela u blizini postoji i parking koji se naplaćuje i čini mi se da je bio nešto oko 10 eura na sat. 

Takođe nema potreba za kupovinom karata online a naročito ne onih skupljih koji vam omogućavaju direktan prolaz bez čekanja jer na ulazu u Akropolj i Akropoljski muzej nema gužve. Karte za Akropolj su po 20 eura za odrasle i 10 eura za djecu mlađu od 18 godina dok je za djecu mladju od 5 godina ulaz besplatan. Karte za Akropoljski muzej su 10 eura za odrasle i 5 eura za djecu mlađu od 18 godina a za djecu mlađu od 5 godina je ulaz besplatan. 

A sad malo o samom Akropolju. Akropolj se nalazi na istoimenom stjenovitom brdu visokom oko 150 metara koje dominira Atinom. To je antičko svetilište posvećeno boginji Atini. Danas se na njemu nalaze ostaci veličanstvenih građevina nastalih u 5. vijeku p. n. e. To su Partenon, Erehteon, hram Atine Nike, Propileja ... 

Na Akropolj se može doći sa zapadne strane kroz Bolovu  kapiju koja je izgrađena u 3. vijeku. Kada prođete kroz ova vrata dočekaće vas monumentalna kapija Propileja koja je građena od 437. do 432. godine p. n. e. u Periklovo doba. Na jugoistočnom dijelu Akropolja u blizini ulaza nalazi se i hram Atine Nike.

 

  

 

 

 

Erehteon se nalazi na sjevernoj strani  Akropolja. On duguje svoju neobičnu formu nepravilnostima terena (nivo terena se razlikuje u tri metra između istočne i zapadne strane) i činjenici da je bio namijenjen različitim kultovima. Istočna strana je posvećena Atini Polias, dok je zapadna strana služila kultu Posejdona-Erehteusa. 

 

  

Na kraju stižete do najimpozantnije građevine na Akropolju Pertenona hrama posvećenog boginji Atini Parteno zaštitnici grada.