Cvijet vanilice

Danas vam donosim recept za ukusne i dekorativne sitne kolačiće koji će vam vjeovatno dobro doći u ovo doba slava i praznika. Ja sam ih prvi put vidjela na jednoj slici na Coolinarici i tako su dobro izgledali da sam odmah morala da ih isprobam.  Od tad sam ih pravila više puta i svaki put su bili jednako dobri tako da su na kraju došli na red da budu ovdje objavljeni. Slike na Coolinarici više nema  tako da ne mogu ostaviti link za originalni recept ali sam ga srećom još davno zapisala i uspjela da ga sačuvam.

Cvijet vanilica

210 gr brašna

140 gr margarina

100 gr šećera

2 jaja

2 kašike vode

limunova korica

1 kašika prah šećera

50 gr mljevenih oraha

džem of kajsija

prah šećer

vanilla

Od brašna, margarina, žumanca, 70 gr šećera, vode i limunove korice umijesiti tijesto. Ostaviti ga oko 30 minuta u frižideru da se malo stegne pa ga razviti i vaditi keksiće u obliku cvjetića. Slagati ih na papir za pečenje.

Umutit bjelanca sa 30 grama šećera i prah šećerom pa im dodati mljevene orahe. Poslastičarskim špricem istiskivati po malo fila na svaki keksić.

Peći na 180 C da blago porumene. Spajati ih džemom i uvaljati u prah šećer i vanilu. Keksići su veoma ukusni a još su ukusniji ako se umjesto oraha naprave sa pečenim lješnicima. Jedina mana im je što ih bude malo pa ja predlažem da u startu napravite duplu mjeru.

Ćuftice u sosu

U ovo doba godine obično se objavljuju recepti za prazničnu trpezu. E ovaj moj je čista suprotnost, sasvim je običan i jednostavan ali nama omiljen. To je jedno od rijetkih jela koje mogu da napravim bez toga da neko tj. Lana gunđa. Sigurno se većina vas sjeća ovog jela iz vrtića ali sam ga ja isprobala mnogo kasnije kada sam upoznala mog dragog. Naravno odmah sam tražila recept i od tada je ovo jelo prilično često na našem stolu. Pravi se relativno jednostavno, ne može da omane a možete ga spremiti unaprijed za dva dana što je u današnje vrijeme velika prednost. Pored svega ovoga i djeca ga obično vole tako da je idealno za mamae sa malim gunđalima :-).

Ćuftice u sosu

500 gr mljevenog junećeg mesa
3 kašike prezle
1 jaje
malo sjeckanog peršuna
3-4 čena bijelog luka
1 glavica crnog luka

kašičica sode bikarbone
začin c
mljevena paprika
paradajz pire ili pasirani paradajz

Od mesa, przle, jajeta, crnog sitno sjeckanog luka, 1 cena bijelog luka, 1 kašike začina c, bibera, sode i sjeckanog peršuna napraviti masu za ćufte. Da bi se masa fino povezala možete dodati i pra kašika hladne vode. Od dobijene smjese oblikovati okrugle ćuftice i prziti ih na ulju.

Pržene ćufte izvaditi a u ulje staviti preostali bijeli luk da se malo isprži, dodati 1 kašiku u vrh punu brašna, paprike po ukusu i naliti vodom. Vratiti ćuftice u sos, dodati kašičicu paradajz pirea ili par kašika pasiranog paradajza(može i više ali je sos meni ukusniji ako ima više ukus na papriku a paradajz se dodaje samo da malo popravi ukus), malo začina c i bibera i sitno sjeckanog peršuna.

Kuvati da sos dobije odgovarjuću gustinu i poslužiti sa krompir pireom

Lanin rođendan

Lanin rođendan smo proslavi odavno ali se u međuvremenu svašta izdešavalo tako da nisam stigla da objavim sličice sa rođendana. Ove godine smo rođendan slavili u kuglani ali je mama tj. ja kao i uvijek bila zadužena za tortu. Kako rastemo zahtjevi naravno postaju sve čudniji :-). Po svaku cijenu se mora biti originalan i torte sa Zvončicom, Hello Kitty ili bilo kakvim nježnim djetinjastim likom ne dolaze u obzir. Tako sam poslije kraćeg birkanja i traganja po internet dobila zahtjev da napravim Betgirl. Ja za pomenutu gospođicu nisam bilo do tad ni čula, a kamoli da sam znala kako izgleda, ali sam na internet našla par sličica i bacila se na posao. Rezultat je bila torta kojom sam veoma zadovoljna. Zapravo mislim da je to najbolja torta koju sam do sada napravila. Za Batgirl sam koristila kalup koji sam naručila sa Aliexpessa mada ni sa njim izrada lutke nije bila baš jednostavna. Za ovu priliku sam izabrala jednu of naših omiljenih torti samo sam ovaj put glazuru pomiješati sa par kašika fila i time sam premazala tortu koja se pokazala odlična za oblaganje fondanom.

Pužići sa makom

Mnogo volim mak i imam nekoliko odličnih recepata sa makom ali nikako da dođu na red za objavljivanje. Ili slike nisu dobre ili uopšte ne stignem da ih slikam i tako uvijek ostanu da čekaju neku narednu izvedbu. Zimi kolače sa makom pravim prilično često a u zadnje vrijeme obično pravim ove pužiće. Vrlo često nam je to večera petkom jer tada imam malo više slobodnog vremena. Naravno klinci nisu baš oduševljeni makom pa za njih smotam par pužića sa eurokremom koji su takođe veoma ukusni. Obično koristim nemljeveni mak jer sam tako sigurna da neće biti užegnut a i jeftiniji je. Meljem ga starinskim mlinom za mak mada sam jednom pokušala i da ga sameljem blenderom i ni tako nije bio loš. Fil obično napravim dan ranije da podijelim posao a onda ga do upotrebe čuvam u frižideru.

Pužići sa makom

125 ml mlakog mlijeka
2 jaja
3 kašike šećera
prstohvat soli
1 kesica vanile
4 kašike ulja
rendana korica limuna
20 gr svježeg kvasca
brašno po potrebi

100 gr maka
100 gr šećera
1 kesica vanile
1 kašika meda
kockica putera
malo mlijeka
rendana limunova korica

Pomiješati mlako mlijeko, šećer, vanilu, ulje i jaja, dodati kvasac i brašna da se umijesi mekše tijesto koje se ne lijepi za ruke. U tijesto možete dodati i malo soli i rendane limunove korice.

Za fil pomiješati mljeveni mak sa šećerom i vanilom i naliti onoliko mlijeka koliko je potrebno da se dobije gusta smjesa. Dodati puter i limunovu koricu pa kratko prokuvati na tihoj vatri da se šećer istopi i smjesa poveže. U mlak fil dodati kašiku meda.

Tijesto ostaviti da narasta dok se ne udvostruči a zatim ga razviti, premazati filom i zarolati. Rezati na parčad i slagati u pleh tako da rezana strana bude okrenuta prema plehu. Ja dobijem 16 pužića.

Pužiće ostaviti oko sat vremena da narastu pa ih peći na 250 C da fino porumene. Posuti šećerom u prahi i vanilom i uživati. Odlični su uz čašu mlijeka za doručak ili večeru.Po želji ove pužiće možete praviti i sa eurokremom, džemom ili orasima.

Cool chef za oktobar

Danas imam da podijelim sa vama jednu divnu vijest. Mnogi od vas koji me redovno prate znaju da sam prilično aktivna i na Coolinarici . Ove godine sam proslavila i jedan mali jubilej, 10 godina od kad sam se tamo registrovala, a sad sam proglašena i za Cool chefa za mjesec oktobar. Ne mogu ni da opišem koliko me ovoj događaj obradovao a još više me dotakao članak koji su objavili o meni kao i divni komentari i čestitke brojnih članica Coolinarike.

Kada sam se prije deset godina registrovala i napisala prvi recept nisam umjela da napravim ni deseti dio onoga što danas znam. Uz Coolinariku sam naučila toliko toga, pronašla recepte za jela koja su danas moji specijaliteti i stekla brojne virtuelne prijatelje. Mogu reći da je Coolinarika na mnogo načina obogatila moj život ali sam se i ja uvijek trudila da vratim istom mjerom. Želim da se na ovaj način još jednom zahvalim Coolinarici na izboru a ostalima na divnim čestitkama i željama.

Slava

Nema tu mnogo šta da se priča ali zato evo par slika koje će dobro doći  kao inspiracija onima kojima slava tek predstoji a evo i jedan novi recept. Ovaj put donosim recept za sitne kolače koji se veoma lako prave a dekorativni su i ukusni. Ovaj kolač je skoro uvijek dio našeg slavskog a često i novogodišnjeg i vaskršnjeg menija pa predposatvljam da će i nekome od vas biti interesantan. Pored lubenica na tanjiru su još i saher kocke, sedmo nebo, londonske štangle i vanilice.

Lubenice

400 gr mljevenih oraha ili badema

2 bjelanca

400 gr prah šećera

aroma sa ukusom jagode

zelena boja za kolače

čokolada za jelo i kuvanje

Bjelanca umutiti sa šećerom pa im dodati mljevene orahe. Masu podijeliti na dva dijela pa u jedan dodati aromu jagode a u drugi zelenu boju za kolače. Od svakog dijela napraviti po 10 kuglica.

Zelene kuglice rastanjiti (ja ovo radim pomoću kese za zamrzavanje hrane) pa njima obaviti crvene kuglice i oblikovati kao loptu. Kolače ostavit jedan dan da se prosuše a zatim svaki prerezati na četiri kriške. Istopljenom čokoladom pomoću čačkalice napraviti sjemenke.

Miješana salata

Evo konačno je na red za objavljivanje došlo i nešto od zimnice. Među mojim receptima ima najmanje recepata za zimnicu ali to nije zbog toga što je ja ne pravim već zbog toga što nikad ne stignem da je slikam. Sve mi se čini da imam vremena i na kraju zimnica bude pojedena a ja slike nisam napravila. Za sad evo jedna fina salatica koju ja već godinama pravim.  Kako u zimnicu ne dodajem konzervanse obično pravim male količine i čuvam je u frižideru mada sam ovu salatu nekad čuvala u špajzu i mogla je prilično dugo da stoji.

Miješana salata

1 glavica kupusa ( 2-3 kg)

1 glavica karfiola

1 kg krastavčića

1 kg zelenog paradajza

1 kg crvene paprike (za ajvar)

4 veće šargarepe

4 glavice crvenog luka

manji celer

lovor

biber u zrnu

2 l vode

50+75 gr soli

1/2 l sirćeta

Papriku, luk, paradajz, šargarepu i krastavčiće isjeckati na kolutove, kupus isjeći kao za salatu, karfiol razdvojiti na cvjetiće a celer isjeckati na štapiće. Povrće pomiješati i posoliti sa 50 gr soli pa ga ostaviti preko noći na hladnom mjestu.

Sjutradan prokuvati vodu, 75 gr soli i sirće da proključa, dodavati povrće i kuvati ga tačno 3 minuta. Ne treba dodavati vodu kou je povrće pustilo preko noći. Kuvano povrće slagati u tegle i poklopiti da se zapari.

Na dno svake tegle staviti po list lovora i nekoliko zrna bibera. Kad se povrće prohladi pritisnuti ga plastičnim pritiskivačima i naliti proključalom tečnošću u kojoj  se kuvalo a odozgo u svaku teglu sipati po kašiku ulja. Tegle zatvoriti i ostaviti da se ohlade do sjutra a onda ih složiti na neko hladno i tamno mjesto.

Moja rođendanska torta

Evo prošao je još jedan rođendan što znači da sam i zvanično omatorila za jednu godinu. Ove godine sam odlučila da svoje drage goste počastim rafaelo tortom а bilo jе tu i drugih đakonija kao što su kolač kraljice Marije, kiflice, salata od piletine,mini sendviči i razne domaće kisele salate . Recept  za tortu je još od ranije na blogu ali sam tortu ove godine pravila malko drugačije i veoma sam zadovoljna rezultatom a mislim da su i svi ostali bili oduševljeni jer je pojedena za čas. Kore sam pravila kao u originalu jer sa njima nema greške.To su sigurno najsočnije kokos kore koje sam ja probala. Umjesto originalnog fila pravila sam fil od žumanaca kuvanih na pari i bijele čokolade i mogu samo reći da je savršen za ovu tortu. Zbog toga sam odlučila da objavim i ovu novu varijantu. Neka se nađe na blogu možda će još nekome zatrebati.
Ovih dana smo i malo šetali. Posjetili smo Trebinje pa evo i jedna slika odatle.
Kod nas već postaje tradicija da od kolega za rođendan dobijem neki kuvar. Tako je bilo i ove godine. Pitam se jel izbor bio slučajan ili žele da mi poruče da bi mi dijeta dobro došla :-).

Rafaelo torta

10 bjelanaca

20 kašika šećera

2 kašičice sirćeta

200 gr kokosa

2 kašike brašna

4 kašike ulja

10 žumanaca

4 kašike šećera

4 kesice vanile

160 gr putera
200 gr bijele čokolade(ja koristim milku)

1 dl biljne pavlake za šlag

2 šlag pjene

100 gr pečenih mljevenih lješnika

1-2 šlaga za ukrašavanje

Umutiti bjelanca sa sirćetom, dodati šećer, brašno, kokos i ulje. Od ove mase ispeći dvije kore ili jednu koru u plehu od rerne koju kasnije treba podijeliti na pola.

Žumanca umutiti sa šećerom i vanilom pa ih skuvati na pari. vrućem filu dodati čokoladu i promijesati da se istopi pa mu dodati i puter. Pokriti providnom folijom i ostaviti da se ohladi. Hladan fil promutiti mikserom pa mu dodati umućenu pavlaku .

Šlag umutit po uputstvu i dodati pečeni mljeveni lješnik.

Na prvu koru staviti pola žutog fila, pola šlaga sa lješnicima, koru, fil, šlag. Malo žutog fila ostaviti da se torta omaže sa strane a zatim je ukrasiti šlagom.

Još jedan rođendan

Proslavili smo još jedan Vuletov rođendan a mali švrćo polako postaje ozbiljan momak. Sad ima već tri godine. Kako je veći sve se više raduje rođendanima, torti, duvanju svjećica i poklonima koje će dobiti. Ja sam naravno kao i uvijek zadužena za tortu i mislim da je ova bila po volji malom slavljeniku kome su Patrolne šape jedan od omiljenih crtanih filmova. Ovaj put sam se odlučila za čokoladnu tortu sa lješnicima jer je klinci baš vole. Pored toga sam pravila i rusku salatu , kiflice i lisnatu štrudlu sa blitvom, sirom i slaninom koju nažalost nisam uspjela da slikam ali biće sigurno još prilika za to jer se svima svidjela i nestala je u rekordnom roku. Sve u svemu svi smo se fino proveli a mali slavljenik je bio oduševljen. Evo i malo rođendanskih sličica za vas.

Zapečeni šampinjoni

Ovaj recept ide u prilog tvrdnji da najbolji recepti nastaju sasvim slučajno jer je i on upravo tako nastao. Kad pravim pizzu obično mi ostane pola pakovanja šampinjona koji se poslije danima vuku po frižideru i obično nemam pojma kako da ih potrošim. Tako je bilo i sad. Imala sam šampinjone koje je trebalo hitno potrošiti a za ručak je bila gibanica sa blitvom. Palo mi je na pamet da filom za gibanicu napunim šampinjone a kako sam imala i malo slaninice u frižideru logično je bilo da i nju iskoristim. Tako su nastali ovi zaista izvrsni punjeni, zapečeni šampinjoni koji su prvi put nestali za tren. Od tada sam ih pravila jos par puta, izmjerila sam sastojke i sad je recept spreman i za objavljivanje. Ovi šampinjoni su idealni kao toplo predjelo ali se mogu poslužiti i uz meso sa roštilja kao prilog ili uz bareni pirinač kao glavno jelo. Prilično su jaki tako da ne treba pretjerivati sa količinom. Za nas dvoje je sasvim dovoljno pola pakovanja tako da je jedno pakovanje šampinjona od 300 gr dovoljno za četiri osobe. Ja sam isprobala i one tamnije i one obične šampinjone i po meni oni obični su bolji jer vjerovatno sadrže više vode pa kad se peku budu mekši i sočniji.

Zapečeni šampinjoni

300 gr šampinjona(1 pakovanje)

1 jaje

100 gr blitve

100 gr domaćeg bijelog sira

3-4 tanke šnite pančete

Šampinjone oprati i odstraniti im peteljke . Peteljke sitno nasjeckati pa ih popržiti na malo ulja. Kada su pečurke pržene dodati im sitno nasjeckanu pančetu i još malo popržiti da pančeta zamiriše.

Blitvu obariti i sitno nasjeckati. Jaje pomiješti sa izmrvljenim sirom, dodati blitvu i prohladjene pečurke i slaninu.

 

Dobijenim filom puniti šampinjone i to po jedu punu kašičicu u svaki šampinjon, složiti ih u pleh i peći oko 30 minuta na 200 C. Probati viljuškom jesu li šampinjoni pečeni.

Zoo vrt Beograd

Za Beogradski zoo vrt me vezuju brojne uspomene. Kada sam bila mala imala sam tetku u Beogradu i kad god bi išli da je posjetimo obavezno smo išli i u Zoo vrt. Tetke već odavno nema tako da su se i moji odlasci u Beograd prorijedili ali smo djeci stalno obećavali da ćemo ih jednom voditi u Zoo vrt. Konačn smo ove godine to obećanje i ispunili i mada mnogi pričaju da Zoo vrt nije ni nalik onome što je nekad bio mi smo proveli par divnih sati u njemu.