Zapečene makarone

Ovo je jedna od nekoliko varijanti zapečenih makarona koje pravim. Recept je negdje sa interneta nemam više pojma odakle ali se kod mene potpuno odomaćio.

 

Potrebno je

300 gr makarona

300 gr domaćeg sira

3 jajeta

šoljica mlijeka (1 dl)

malo putera

Staviti u lonac bar jedno 2 l vode da proključa, posoliti i dodati jednu kašiku ulja. Kad je voda ključala dodati makarone pa kuvati ali paziti da se ne prekuvaju. Ja ih pred kraj sklonim sa ploče i poklopim pa ih tako ostavim jedno 10-15 min da se dokuvaju.

Kuvane makarone procijediti. Sir izmrviti pa ga dodati makaronamai sve dobro promiješati.
Posebno umutiti viljuškom jaja i mlijeko.
Makarone sipati u podmazan pleh, naliti smjesom od jaja i mlijeka. Odozgo posuti listićima putera i peći na 250 C da porumeni.
Ako se malo sačeka na pr jedno 10-15 min prije rezanja mogu se izrezati u lijepe kocke a za nestrpljive odmah kašikom sipati dok su vrele.

Polazak u školu

Danas je Lana krenula u prvi razred. Imali su i priredbicu za doček prvaka, dobili su i poklončiće a od sjutra već idu i na časove. Kako je brzo prošlo ovih prvih skoro šest godina. Čini mi se da je još juče bila beba a danas je velika djevojčica i ide u školu. Naravno ja sam za tu priliku napravila i tortu u obliku knjige.

 

 

 

Požari

 

 Evo malo slika iz Podgorice tj sa mog prozora. Oko Podgorice je već danima aktivno nekoliko požara i zagađenost vazduha je i do pet puta veća od srednje dozvoljene vrijednosti. Ova slika je snimljen ujutro u 7:30. Dan je sunčan ali se od dima ne vidi prst pred okom. Čak se ni sunce ne vidi jasno. Ovaj post bi trebao da bude apel svima da nikako ne pale vatru na otvorenom(roštilj u prirodi i slično) ili bacaju cigar kroz prozor jer to može sve nas veoma skupo da košta.

 

Ovo je požar u Platijama(kanjon Morače) visoko iznad puta.

Kolašin

Svake godine u ovo doba idemo za vikend u Kolašin. Kolašin je gradić na sjeveru Crne Gore koji se u nekoliko zadnjih godina polako pretvara u turistički centar. Nalazi se pored rijeke Tare na nadmorskoj visini od 954 m okružen planinama od kojih je najljepša Bjelasica.

Mi smo u Kolašinu pronašli odličan smještaj kod ljubaznih domaćina koji nas uvijek fino dočekaju tako da se osjećamo skoro kao da smo došli kod rođaka na selo a ne u iznajmljeni apartman. Naša kućica se nalazi na putu prema skijalištu malo dalje od centra mada ni u centru grada nema one buke na koju su navikli svi koji žive u većim gradovima. Prve godine kad smo došli u Kolašin ja sam bila iznanađena tišinom tj nedostatkom gradske buke. Čini mi se da kad šetate možete čuti kola na 1 km od vas kako dolaze.

Naravno ja ne bih bila ja da nisam u tako divnom seoskom ambijentu napravila jedne prave domaće priganice a Lana mi rado pomagala u tome jer ih i ona obožava . Za nas starije bilo je još sira i pršute a za nju naravno eurokrem.

 

U blizini Kolašina a na Bjelasici nalazi se i Nacionalni park Biogradska gora. To je jedna od tri sačuvane prašume u Evropi sa stablima starim preko četiri vijeka visokim i po 45m i predivnim Biogradskim jezerom.

Pored jezera napravljeno je i malo igralište za djecu, restoran i nekoliko brvnarica koje se takođe iznajmljuju. Oko jezera postoji kružna staza za šetnju duga par km.

Kolašin ima i skijalište Jezerine na 1450 m visine ali o tome nadam se u nekom drugom zimskom postu.

Priganice

Kad sam bila klinka u osnovnoj školi  isli smo sa školom na izlet na Lovćen. U podnožju stepenica kojima se penje do mauzoleja bio je nekad nacionalni restoran i tu sam prvi put probala priganice sa pršutom i sirom koje su mi ostale u sjećanju. Mnogo kanije kad sam odrasla počela sam da tražim recept za priganice i poslije mnogo truda uspjela da naučim da pravim odlične priganice. Bar tako kažu svi koji ih probaju.

Potrebno je

3-3.5 dl mlake vode

1 kocka svježeg kvasca

1 kašičica šećera

brašna da se dobije mekše tijesto (oko 400 gr)

so

kašika rakije

Kvasac rastvoriti u mlakoj vodi, dodati šećer i rakiju pa postepeno dodavati brašno da se dobije mekano tijesto koje se može mijesiti kašikom. Zajedno sa brašnom dodati i so. Rakija se u tijesto dodaje da bi priganice upile manje ulja ali se po želji može i izostaviti. 

Tijesto pokriti krpom i ostaviti da naraste jedno 30 min na toplom. Neposredno prije nego što počnete sa prženjem tijesto par puta promiješajte kašikom jer će tako priganice upiti manje ulja. Kašiku kojom će se priganice oblikovati umočiti u čašu vode. Mokrom kašikom zahvatati tijesto i sipati u ulje a kašiku svaki put ponovo zamočiti u čašu sa vodom. Kad se tijesto zahvati kašikom treba krajeve koji vise rukom vratiti u kašiku da bi se priganica oblikovala tako da bude što oblija bez rogića jer tako upije manje ulja.

U tiganj sipati ulje i zagrijati ga, pa u vrelo ulje kašikom sipati priganice.

Pržiti sa jedne strane pa okrenuti na drugu i pržiti da fino porumene. Vaditi na salvete da se upije višak ulja.

Priganice služiti tople sa domaćim sirom, kajmakom, ajvarom, pršutom ili nekim drugim suvim mesom, medom, eurokremom, domaćom turšijom, salatom od pečenih paprika...

Priganice se mogu praviti uz dodatak integralnog, ražanog ili heljdinog brašna ali treba dodati svega 3-4 kašike da bi fino narasle.