Lefkada

Ove godine smo se konačno odvažili da pođemo negdje drugo na ljetovanje. Jeste da imamo more i tu kod nas na svega 40 min vožnje ali smo jednostavno željeli da vidimo i nešto malo drugačije. Poslije dužeg googlanja i razmišljanja izbor je na kraju pao na Lefkadu i mogu vam reći da se nismo pokajali. To je zaista divno ostrvo sa nekoliko fantastičnih plaža i nestvarno plavim morem.

Smještaj smo našli preko Bookinga. Mi smo izabrali da budemo smješteni u gradu da bi izbjegli noćne vožnje jer kad smo na odmoru volimo da veče provedemo u šetnji. Bila je to jedna malena kuća u starom gradskom jezgru tako da smo mogli da iskusimo pravi žovot stanovnika Lefkasa. Zbog toga smo danju morali da se vozimo do plaže jer najbliža plaza je udaljena nekoliko km od grada.

Na Lefkadu obavezno treba ići kolima jer su plaže udaljene od naseljenih mjesta a i ima ih toliko da je šteta da ne posjetitie bar nekoliko. S druge strane putevi do plaža su prilično loši, uski sa oštrim krivinama tako da ako niste baš dobar vozač ovo nije destinacija za vas.

Mi smo obišli one plaže koje su pristupačnije i do kojih se može doći kolima. To su Pefkoulia, Kathisma, Porto Katsiki, Desimi i plaža u Ligiji. Od njih bi naročito preporučila Kathismu i Porto Katsiki. Ove plaže se nalaze na zapadnoj obali ostrva i specifične su po nestvarno plavoj boji mora.

U pozadini plaže Porto Katsiki su bijele stijene. To je jedna od onih plaža koje su na reklamama za Lefkadu i obavezno je treba posjetiti. Od grada Lefkasa do Porto Katsikija ima nešto  preko sat vožnje. Na momente je put dosta uzak ali prolazi kroz gusto rastinje i živopisna sela tako da ćete tokom vožnje uživati u pogledu. Sa parking do plaže vode stepenice. Mislim da ih ima nešto preko 50 ali nisu naporne pa ne dajte da vas obeshrabre. Mi smo uspjeli da se spustimo i popnemo sa Vuletom, koji nije baš raspoložen za penjanje, dvije torbe pune plažnih rekvizita i suncobranom.

Plaže do kojih treba i da se pješači kakva je na pr Milos još uvijek nisu za nas jer Vule nije baš pretjerano raspoložen za pješačenje tako da smo njih ostavili za neku narednu posjetu.

Grad Lefkas je najveće naselje na ostrvu, To je šarmantni gradić koji za pola sata možete obići pješice. U glavnoj ulici koja je pretvorena u pješačku zonu su smještene brojna prodavnice suvenira, kafići i restorani. Šetajući ovom ulicom naići ćete i na glavni gradski trg Agios Spirodonas koji nosi ime po crkvi koja je sagrađena u 17. vijeku. Ona se trenutno renovira pa to malo narušava izgled  trga. Ispred crkve uveče često možete uživati u muzici uličnih svirača.

Jedna od atrakcija Lefkasa je i drveni mostić na kome se turisti često slikaju. On spaja šetalište uz more sa popločanom stazom koja se nalazi sa druge strane mosta. Tu uveče možete uživati gledajući odsjaj koji u vodi stvaraju svjetla iz brojnih kafića i taverni koje se nalaze uz more.

U toku boravka na Lefkadi posjetili smo i Faneromeni manastir. U sklopu ovog manastira nalazi se mini zoo vrt a sa zvonika se pruža predivan pogled na lagunu.
Za vas evo i par slika grada Lefkasa.

Beze rolat sa malinama i jagodama

U zadnje vrijeme kod mene na blogu ima više slanih nego slatkih recepata pa je vrijeme da se to malo promijeni. Konačno je došao na red i jedan kolač. U pitanju je rolat sa korom od bjelanaca koju sam preuzela iz jednog recepta sa Coolinarike, mojim omiljenim filom od kuvanih žumanaca, lješnika i bijele čokolade i voćem. Prvi put je pravljen još prošle godine negdje prije našeg puta u Beograd. Tad nisam stigla da napišem recept a poslije više nije bilo jagoda i malina pa sam objavljivanje odložila do daljnjeg. Kako je sada ponovo pravo vrijeme za pravljenje ovog kolača red je da objavim i recept.

Beze rolat sa malinama i jagodama

4 bjelanca

70 gr šećera

3 kašike ulja

50 gr brašna

1 ravna kašičica praška za pecivo

4 žumnca

2 kašike šećera

3 kesice vanil šećera

100 gr bijele čokolade

80 gr putera

1 dl umućene biljne slatke pavlake

100 gr pečenog mljevenog lješnika

kutijica malina (200 gr)

malo jagoda za dekoraciju

2 šlag pjene

Umutiti bjelanca u čvrst snijeg, dodati im šećer i ulje. Pomiješati brašno i prašak za pecivo pa postepeno dodavati bjelancima miješajući kašikom. Peći na papiru za pečenje u plehu dimenzija 24x32 cm na 180 C da samo malo porumeni. Morate paziti da se tijesto ne prepeče jer će onda biti tvrđe. Pečeno tijesto uviti u rolat i ostaviti da se ohladi.

Žumanca umutiti sa šećerom i vanilom pa ih skuvati na pari. Vrelom filu dodati čokoladu i promiješati ga da se čokolada istopi. Dodati puter isjeckan na kocke i ostaviti fil da se ohladi. Hladan fil umutiti mikserom pa mu dodati umućenu pavlaku i mljeveni lješnik.

Koru pokvasiti sa 2 kašike mlijeka ili nekog likera i premazati filom. Preko fila posuti maline. Nekoliko najljepših malina ostaviri za dekoraciju. Rolat uviti po užoj strain i spolja premazati filom pa ga ostaviti da prenoći u frižideru. Sjutradan rolat ukrasiti umućenim šlagom i voćem. Od ove količine se dobije manji rolat ali je nama sasvim dovoljan da se zasladimo a vi ako vas ima više slobodno duplirajte mjere jer je kolač veoma ukusan.

Neka moja carbonara

Ako ovo pročita neki Italian ima da mi očita lekciju jer ova moja carbonara nema mnogo veze sa originalnim receptom. Ovo je recept koji sam ja smislila u doba kada recepti na internet nisu bili baš tako dostupni a ni restorana sa italijanskom hranom nije bilo baš puno kod nas. U to doba se otvorio jedan novi restorančić koji je u ponudi imao carbonaru. Ovo jelo je brzo postalo hit kod mojih kolega tako da su svi pricali o njemu. Mi u to vrijeme još nismo koristili parmezan pa sam ja smućkala nešto što je trebalo da podsjeća na tu carbonaru koju usput nisam bila ni probala. Međutim moj eksperiment se pokazao kao pun pogodak pa sam ga od tada pravila s vremena na vrijeme. Još davno sam recept objavila na Coolinarici  i tamo su komentari bili veoma pozitivni tako da sam na kraju riješila da ga i ovdje napišem.

Carbonara

150 gr pancete

2 dl kisele pavlake sa 12% mlijecne masti

2 dl pavlake za kuvanje

3 žumanca

150 gr gaude

so

biber

sjeckan peršun

300 gr makarona ili špageta

Pančetu narezati na kockice. Ja obično kupim onu vakumiranu koja je već narezana na šnite pa je još narežem na kockice. Kratko je popržiti bez dodavanja ulja. Odvojiti malo pancete za dekoraciju. Pavlaku za kuvanje, kiselu pavlaku i žumanca umutiti mikserom da se masa bude jednolična pa je dodati pančeti i kratko prokuvati. Dodati rendani sir i kuvati još toliko da se sir istopi. Pobiberiti i posoliti ako je potrebno.

Makarone skuvati da budu al dente pa ih preliti pripremljenim sosom. Odozgo posuti prženom pančetom i sjeckanim peršunom. Ovo je jelo veoma jako i količina u receptu je sasvim dovoljna za četiri osobe.

Kremasti rižoto sa šampinjonima i piletinom

Navadili smo se na rižoto sa parmezanom i pavlakom. Zapravo dragi je otkrio novo omiljeno jelo pa me onda vodio da ga isprobam i izvršim analizu sadržaja. Ja sam se naravno poslije toga bacila na rekonstrukciju recepta i tražeći nešto slično po internet naišla na ovaj odličan recept za kremasti rižoto sa šampinjonima i piletinom. Nije ovo baš mnogo slično onome što pokušavam da dobijem ali je odlično i zbog toga vam pišem recept. Sprema se veoma brzo tako da ako uveče napravite domaću supicu od pileće sitneži kada se vratite sa posla ostaje vam da napravite rižoto i neku salati i imaćete odličan kompletan ručak.

Kremasti rižoto sa šampinjonima i piletinom

250 gr pilećeg filea

malo ulja

150 gr šampinjona (1/2 pakovanja)

1/2 šolje pirinča(1.2 dl)

1/3 šolje pavlake za kuvanje

1/4 šolje rendanog parmezana

2 šolje pileće supe

20 gr putera

so

biber

bosiljak

origano

Na malo ulja popržiti piletinu nasjeckanu na kockice da se zarumeni, dodati sjeckane šampinjone i pržiti dok šampinjoni ne budu skoro gotovi pa zatim dodati pirinač i još malo propržiti. Nalivati pirinač supom i dinstati da sva tečnost uvre a da pirinač bude al dente(da se osjeti pod zubom) a onda dodati soli ako je potrebno, bibera, svježi nasjeckan bosiljak, malo origana, pavlaku, puter i parmezan. Jos samo kratko propržiti da se puter i sir istope. Posuti sitno sjeckanim peršunom, skloniti sa vatre, poklopiti i ostaviti još jedno 5 minuta da se malo odmori.Morate voditi računa da ne prekuvate pirinač jer će još malo omekšati dok bude odmarao poklopljen u tiganju.

Uz ovo vam je potrebna još neka salata i imaćete ukusan kompletan obrok.

Mjera u receptu je za dvoje jer za sad samo nas dvoje odraslih jedemo ovakva jela tako da ako vas ima više na ručku slobodno duplirajte mjere.

Zoo imanje

Prvi maj se tradicionalno provodi u prirodi uz rostilj ali smo se mi ove godine odlučili da ga malo drugačije proslavimo. Proveli smo divan dan na Zoo imanju koje se nalazi u blizini Podgorice. Ovaj mini zoo vrt je tek nedavno zvanično počeo sa radom tako da su svuda po imanju objekti koji se još uređuju ali kad sve to bude gotovo biće ovo divan prostor u kome će porodice sa djecom moći da provedu dan daleko od sabraćaja i gradske buke. Za sad na imanju imaju nekoliko emua, patuljaste koze, jagnjad, vijetnamske prasiće, medveda, vuka, nekoliko paunova, lamu, konja, patke i dvije kamile. Sve životinje su pitome i raspoložene za druženje pa se iz toga može zaključiti da se sa njima fino postupa. Koze, paunovi, patke, prasići, jagnjag i lama su pušteni i slobodno šetaju imanjem tako da djeca mogu da ih maze i hrane. Od domaćina smo dobili i par šargarepa, blitvu i posudu punu kukuruza pa smo imali čime da hranimo životinje. Vuk je u ograđenom prostoru ali je veoma prijateljski raspoložen i pitom tako da smo i njega hranili smokijem. Na imanju ima i jedan konj koga djeca modu da jašu. Sve u svemu bio je to divan jedan divan dan a evo i par slika za vas.