Piletina Pesto Genovese

Piletina Pesto Genovese je copycat recept tj rekonstrukcija pesto piletine iz restorana Sicilija. Ovo je jedno od rijetkih jela koje se pojede brzo i bez gunđanja. Zbog toga sam riješila da probam da ga napravim i kod kuće i mogu vam reći da sam baš zadovoljna rezultatima. Prazni tanjiri koji ostanu poslije ručka su dokaz da je operacija kopiranja recepta uspješno izvršena. Ako ne pravite pizza hleb, sve je gotovo za 15-20 min tako da je ovo idealan ljetnji ručak a ako baš hoćete i hleb možete za brzinsku varijant krtko popeći u rerni gotovu podlogu za pizzu i izrezati je na trouglove.

Piletina Pesto Genovese

300 gr bijelog mesa

3 dl pavlake za kuvanje

3 uvrh pune kašičice pesto sosa(ja koristim kombinaciju Barila i Filippo Berio)

1/2 šolje rendanog parmezana(oko 20 gr)

1 čen bijelog luka

kašika ulja

so

biber

bosiljak

prstohvat začina C

Piletinu isjeckati na kockice pa je popržiti na malo ulja, dodati sitno sjeckani bijeli luk i pržiti da porumeni. Kad je meso prženo naliti pavlaku, dodati pesto(ja koristim kombinaciju dva pesto sosa jer tako dobijem najbolji ukus a vi možete koristiti bilo koji pesto koji vam odgovara), prmezan i začine i sasvim kratko promiješati na ploči da se sastojci povežu pa poslužiti uz kuvani pirinač i pizza hleb. Količina u receptu je za tri do četiri osobe.

Palačinke sa kobasicom, sirom i paprikom ili grčke palačinke

Na Lefkadi ima jedna palačinkarnica Creperie "Το Πέτρινο". Vidim da i nisu baš najbolje ocijenjeni na Tripadvisoru ali mogu vam reći da su palačinke koje prave u ovoj palačinkarnici bile tako ukusne da smo se mi baš bili navadili na njih. Naravno nisu bile jeftine pogotovo za naš džep ali su nam ipak ostale u divnom sjećanju. Kada  smo poslije pauze od dvije godne ponovo bili na Lefkadi odmah smo otišli na palačinke.Ja sam pokušala da objasnim šta od priloga hoćemo, misleći da nema potrebe mnogo objašnjavati jer su to njihove standardne palačinke, ali sam se neprijatno iznenadila onim sto smo dobili. Palačinke su bile izmđu ostalog punjene salatom i kuvanim jajima, što mi naravno nismo tražili, i nisu bile ni primaći onome što smo zapamtili. Par dana kasnije smo pokušali ponovo s tim što sam ja ovaj put detaljno objasnila šta hoću ali ni tada nismo bili zadovoljni tako da smo definitivno odustali od njih. Ja sam ipak uspjela da napravim dobru imitaciju onih palačinki koje su nas nekad oduševile i koje su zaista veoma ukusne i od tada ih često pravim u kućnoj varijanti. Ostavljam vam i recept i garantujem da ćete biti oduševljeni rezultatom ako se odlučite da ih isprobate. Jeste da oko njih ima malo više posla ali vjerujte mi na riječ svaki minut utrošenog vremena se isplati.

Palačinke sa kobasicom, sirom i paprikom

4 deblje palačinke

10 tanjih šnita kobasice(ja sam koristila izletničku salamu )

1 paprika(babura ili zelena šilja)

1 paradajz

12 šnita gaude

oko 100 gr feta sira(ja sam koristila grčki marke Dodoni i preporučila bih vam da obavezno koristite originalnu fetu jer je potpuno drugačija od domećih)

origano

Ispeći deblje palačinke po vašem omiljenom receptu tako što ćete u smjesu za palačinke staviti pola količine tečnosti da se dobije veoma gusto tiijesto. Palačinke sa jedne strane ispecite potpuno a sa druge samo malo. Kada su sve palačinke gotove na isti tiganj staviti kobasicu isječenu na trake ili kockice i papriku isječenu na kockice pa pržiti da kobasica fino zamiriše a paprika se zapeče. Zatim dodati paradajz sječen na tanke šnite i sve još malo pržiti. Prženi fil odložiti na tanjir a u tiganj vratiti palačinku okrenutu na onu manje prženu stranu pa odozgo narendati 3 šnite gaude i kad se počne topiti pospite četvrtinom povrća, namrvite malo fete i pospite origanom. Palačinku, kad se fino zapece sa donje strane, preklopite na pola i odmah služiti. Ova količina je za četiri osobe jer su palačinke prilično jake ali i veoma ukusne. Ako volite po feti možete posuti i malo sjeckane ljute paprike a umjesto kobaice možete koristiti pancetu ili neku drugu mesnatu slaninu.

Samoborski kotleti i sataraš

Kakve ja veze imam sa Samoborom? Pa nikakve :-). Nikad nisam bila ni blizu ali mi to ne smeta da pravim šnicle. Recept sam našla na Volim meso, isprobala i mnogo nam se dopao pa sam zbog toga odlučila da ga  objavim na blogu. U suštini to je nešto slično mojim lovačkim šniclama ali ipak nije potpuno isto a i recept za sataraš koji ide kao prilog je takodje odličan. Ja uz to napravim još i pire krompir jer obožavam kombinaciju pirea i sataraša. Naravno recept sam malo izmijenila jer šnicle dinstam u ekspres loncu tako da su uvijek veoma mekane i sočne a pored toga budu i brzo gotove.

Samoborski kotleti

600 gr svinjskog karea

ulje

2-3 čena bijelog luka

so

biber

začin C

kašičica gustina

peršun

Kotlete popržite na zagrijanom ulju da fino porumene sa svih strana, dodajte sitno nasjeckan bijeli luk, nalijte vidom i dinstajte u ekspres loncu oko 20 minuta. Kad meso omekša sos zgusnite gustinom razmućenim u malo vode, posolite, pobiberite, dodajte sitno sjeckani peršun i začin C po ukusu. Poslužite uz sataraš i pire krompir.

Sataraš

1 galvica luka

2 veće paprike

3 paradajza srednej veličine

so

biber

ulje

Luk nasjeckati na rebarca i popržiti na ulju da omekša, dodati paprike nasjeckane na kockice. Pržiti da paprike malo uvenu pa dodati nasjeckan paradajz, posoliti, pobiberiti i dinstati oko 20 min da se povrće fino ukuva. Ovo je polovina originalne količine ali je nama sasvim dovoljna uz meso i krompir a vi ako mislite da će vam biti malo možete napraviti duplo više kao što je u originalnom receptu.

Tres leches ili tri leće kolač

Evo konačno sam odlučila da i ja objavim recept za ovaj jednostavan ali zaista odličan kolač. Poslije isprobavanja nekoliko različitih recepata odlučila sam se za ovaj koji meni najviše odgovara. Kolač je jednostavan za pravljenje naročito ako se odlučite da koristite kupovni karamel koji je po meni sasvim ok. Ako ipak više volite domaće u receptu imate predlog kako da sami napravite dulche de leche koje možete koristiti umjesto karamela. To nije baš karamel kao onaj kupovni ali se veoma dobro slaže sa kolačem a lako se pravi. Na kraju ako baš niste ljubitelj karamela kolač možete ukrasiti umućenim šlagom ili slatkom pavlakom i poslužiti ga sa voćem. Za koju god varijantu se odlučite garantujem da ćete uživati. Posebno prija ljeti dobro rashlađen i poslužen sa šlagom i voćem.

 Tres leches

6 jaja

100 g šećera

1 vanilin šećer

200 g brašna

1/2 praška za pecivo

500 ml pavlake za šlag

800 ml mlijeka

300 ml kondenziranog mlijeka

300 ml kondenziranog mlijeka ili kupovni karamel

Bjelanca umutiti u čvrst snijeg, dodati šećer i vanilu,  još malo promutiti pa dodati žumanca i fino umutiti. Brašno pomiješati sa praškom za pecivo pa malo po malo dodavati umućenim jajima miješajući kašikom. Peći na 200 C da fino porumeni.

Pomiješati mlijeko, kondenzovano mlijeko i pavlaku. 

Pečen kolač izvaditi iz pleha i izbockati odozgo čačkalicom da bi bolje upio preliv. Pola preliva sipati u pleh pa vratiti kolač ali tako da gornja strana sada bude dolje i preliti ostatkom preliva.

Da bi napravili domaći karamel tj dulche de leche konzervu kondenzovanog mlijeka otvoriti pa ubaciti u rernu zagrijanu na 200 C i peći oko 1h tj dok se na zgusne i malo potamni. S vremena na vrijeme promiješati i provjeriti gustinu i boju. Treba da bude kao marmelada od kajsija. Kad postigne odgovarajuću gustinu i boju samo ga dobro promutite i sipajte preko kolača.Ako vam je sve ovo prekomplikovano ili možda više volite kupovni karamel kolač premažite kupovnim karamelom. Zatim ga dobro ohladite i poslužite sa umućenim šlagom i voćem.

Preveza

Evo još jedan putopisni post. Ovoga puta riječ je o Prevezi šarmantnom gradiću nedaleko od Lefkade. Preveza nije prvenstveno turističko mjesto ali je sasvim prihvatljiva kao destinacija za ljetovanje jer ima divno šetalište uz marinu i taj dio grada ima onaj šmek Grčkih primorskih gradića.

Nedaleko od urbanog dijela je plaža Monolithi koja je dugačka 22km i prostire se od Mytikasa do sela Kastrosikia. To je njduža plaža u Evropi. Poput mnogih grčkih plaža i ova je divlja tako da je boravak na plaži besplatan a u zaleđu ćete naći i dovoljno parkinga uz šumu koja se nastavlja na plažu. Jedina mana je što se morate naoružati plažnim mobilijarom jer nemate gdje da iznajmite suncobran i ležaljku. Ovo je što se mene tiče plus jer imam najviše povjerenja u naš suncobran. Kako u porodici imamo par bledolikih koji lako pocrvene veoma mi je važno da suncobran koji koristimo bude kvalitetan i da pruža dobru zaštitu. Što se plaže tiče ona je fina, prekrivena sitnim šljunkom i veoma široka tako da nema bojazni da ćete naići na gužvu. Jednostavno ima dovoljno mjesta za sve. Narvno ova plaža, mada divno izgleda, vizuelno ne može da se poredi sa plažama na Lefkadi.

U prevezi se nalaze i ostaci antičkog grada Nikopolisa. To je zapravo rimski grad koji se nalazio na teritoriji današnje Grčke. Iskopine nadjene u Nikopolisu danas se mogu vidjeti u muzeju a u cijenu ulaznice uračunata je i posjeta gradu. Tu možete vidjeti ostatke gradskih zidina i raznih građevina kao  i mozaike koji su krasili podove antičkih vila.

Za kraj vam ostavljam i par slika da bar malo osjetite čari Preveze.