Keksići

Uhvatilo me pretpraznično raspoloženje i samo bih pravila neke keksiće. Ovo su jedni od mojih favorita kada su keksići u pitanju. Veoma su slični klasičnim vanilicama ali za razliku od vanilica ovdje u tijesto ide i prašak za pecivo koji tijesto čini divno prhkim. Znam da su ukusi različiti ali meni su ovi keksići mnogo bolji od klasičnih vanilica. Mogu se praviti sa margarinom ili puterom a ja sam ih ovaj put pravila sa svinjskom mašću koja već duže vrijeme stoji u zamrzivaču pa je bio krajnji rok da je potrošim. Kako baš nisam ljubitelj ukusa masti prvo sam je isprala u sedam voda i čini mi se da je to dalo rezultate i da se ukus masti mnogo  manje osjeća. Keksići se mogu jesti onako sami a ja volim da ih spojim džemom ili eurokremom i uvaljam u šećer u prahu.
Mnogi od vas se sigurno pitaju kako se to pere mast. Poslije malog istraživanja shvatila sam da je to jedan jednostavan postupak. Dakle mast se nalije vodom, miješa kašikom pa se voda odlije. Cijeli postupak se ponavlja sedam puta. Ovakva mast ne miriše na prženje i čvarke i mnogo je prijatnijeg ukusa a postupak ne oduzima puno vremna.

 Keksići

300 gr putera, margarina ili masti

150 gr šećera

2 jajeta

rendana korica limuna

brašno po potrebi

1 kesica praška za pecivo

100-200 gr mljevenih oraha ili lješnika

džem

eurokrem

prah šećer

vanila

Puter, margarin ili mast istopiti, dodati mu šećer, jaja, koricu limuna, mljevene orahe i brašno pomiješano sa praškom za pecivo. Brašna dodavati da se zamijesi fino tijesto koje se može razviti oklagijom. Tijesto rezati nekim kalupom ili rakijskom čašicom i peći na 200 C da blago porumeni.

Ohlađene keksiće spajati džemom ili eurokremom i uvaljati u prah šećer pomiješan sa vanilom. Ako se prave sa lješnicima keksići se odlično slažu sa eurokremom a oni sa orasima su meni bolji uz džem. U svakom slučaju odlični su uz čašu mlijeka za doručak ili večeru a mogu se naći i na tanjiru sa sitnim kolačima.

Na slici su uradi sam ukrasi za školsku jelku koje smo pravili sa Lanom.

Mirisni medenjaci

Ovo je samo podsjećanje na recept za keksiće koji su već godinama tradicionalno na našem stolu čim se primaknu Nova godina i Božić. Klinci ih obožavaju tako da ih smažemo čim izađu iz rerne. Odlični su i za dekorisanje pa svake godine od njih pravim i kućicu. Recept ćete naći na linku a ovdje možete pogledati sve što sam do sada pravila od ovog tijesta pa možda dobijete i neku korisnu ideju za predstojeće praznike.

Jedna mala ruka je bila nestrpljiva i nije mogla da sačeka da mama završi sa slikanjem :-).

Svinjski file u sosu od vrganja

Evo jedno fino jelo koje je idealno kad nemate puno vremena a želite da spremite nešto posebno. Kod nas je veoma često na stolu jer obožavamo vrganj. Ovoga ljeta smo išli par dana na Žabljak i nabrali nekoliko kilograma svježih vrganja koje je onda dragi rezao i sušio tako da još uvijek imamo suvih vrganja u tegli. Vas, koji niste tako srećni kao mi i niste dobili vrganj za dž, nemojte da obeshrabri negova cijena u prodavnicama jer se za ovo jelo koristi samo 15g što je pola kesice pa onda to i ne bude tako skupo a vjerujet mi da isplati.

Svinjski file u sosu od vrganja

500 gr svinjskog filea (moze i kare umjesto njega)
15 gr suvih vrganja
1 dl pavlake za kuvanje
so
biber

Vrganj preliti mlakom vodom jedno sat dva prije spremanja da malo omekša a zatim ga dinstati zajedno sa vodom u kojoj je stajao.





Meso izrezati na komade i malo istući da se dobiju šnicle a zatim ih pržiti na zagrijanom tiganju. Kada su gotove dodati im vrganje i pavlaku, posoliti i pobiberiti po ukusu i kratko prodinstati da se sos redukuje pa odmah poslužiti.





Mi ih obično jedemo uz pire krompir.

Lanin rođendan

Proslavili smo i posljednji rođendan u ovoj godini Lanin. Jeste da je rođendan stvarno danas, ali kako nam za žurkicu odgovara vikend slavili smo ga u nedelju, a slavljenica je bila oduševljena idejom da rođendan proslavimo malo ranije. Ja sam naravno bila zadužena za posluženje i tortu. Kako smo pravili žurkicu za drugarice birala sam ono  za šta sam predpostavila da će se djeci svidjeti i mogu reći da je izbor bio pun pogodak. Od slaniša sam pravila mini pizze i slane kiflice  a od slatkiša patišpanj sa srcem, kiflice sa eurokremom i naravno tortu. Ove godine smo pravili Toothless po Laninoj želji. Morate priznati da je to veoma neobičan izbor za djevojčicu, ali ja nisam bila tu da dajem savjete već da napravi ono što se traži. Slavljenica je bila veoma zadovoljna izgledom a ostali su bili oduševljeni ukusom. Par njenih drugarica je tražilo repete a meni su naravno porasle uši od toga. Mini pizze su takođe bile veoma tražene tako da mislim da su idealno posluženje za dječije žurke i od sad će biti nezaobilazne na dječijim rođendanima. Tortu sam pravila po receptu sa Coolinarike uz male izmjene. Povećala sam broj kora ali sam zato fil pravila po receptu jer mi se činilo da će torta biti previše kremasta ako povećam i količinu fila. Ovako  je fila bilo taman a opet sam uspjela da tortu obložim fondanom. Komentari su bili više nego dobri. Torta je definitivno idealna za klince koji inače ne vole jake  starinske torte koje ja obožavam. Presjek nisam stigla da slikam jer se pojela takvom brzinom da o slikanju nije bilo ni govora i njega ću dodati čim ponovo napravim tortu.

Čokoladna torta sa lješnicima

4 bjelanca

2 žumanca

4 kašike šećera

80 mljevenih oraha ili lješnika

2 kašike brašna

1 kašičica praška za pecivo

1 kašika vode

6 žumanaca

2 pudinga(po receptu čokolada a kod mene sa ukusom pavlake)

8 kašika šećera

2-3 kesice vanile
200 gr čokolade(kod mene Milka noisette)

200 gr putera

1 dl slatke pavlake za šlag

2 šlag pjene

2 dl mlijeka

100 gr pečenih mljevenih lješnika

Umutit bjelanca sa šećerom, dodati žumanca i još malo mutiti. Kašikom lagano dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo, lješnik i vodu pa peći u kalupu za tortu prečnika 28 cm na 200C. Napraviti tri ovakve kore. Ohlađene kore vodoravno prerezati na pola da se dobije šest kora.

Žumanca umutiti sa šećerom i vanilom, dodati puding i malo mlijeka. Ostatak mlijeka prokuvati pa kad proključa skuvati fil kao puding. Čokoladu dodati vrućem filu i promiješati ga da se čokolada istopi. Kada se fil ohladi dodati umućen puter i umućenu slatku pavlaku. Šlag umutiti sa mlijekom pa mu dodati mljeveni lješnik.

Filovati kore prvo čokoladnim filom pa šlagom. Ja jednu koru namažem čokoladnim filom a sledeću šlagom pa ih spojim sa namazanih strana jer mi je tako lakše.

Odvojiti oko 2-3  kašike fila pa mu dodati 150 gr istopljene čokolade za jelo i kuvanje i ovom masom premazati tortu spolja da bi je mogli oblagati fondanom.

Piadina fina (Piadina polo)

Dragi mnogo voli piadinu, a kad muž našto voli onda žena nauči to da pravi:-). Naravno on se potrudio da otkrije tajni sastojak. Prvo je mene poveo da je probam piadinu i odmah mi je bilo jasno šta sve tu ima, jedino nisam bila sigurna kako su dobili blagi ukus bosiljka, jer se bosiljak nigdje nije vidio. Predpostavila sam da je u pitanju neko ulje sa bosiljkom a u stvari je to bio pesto. Ja pesto prije toga nikad nisam koristila pa zbog toga nisam mogla ni da pogodim o čemu se radi. Taj dio je dragi izvukao od konobara. Inače ovo je drugi pokušaj kopiranja recepata iz ovog restorana. Prvi put sam pravila njihove zapečene palačinke sa kulenom koje vam toplo preporučujem.

 

 

Piadina polo

2,5 dl vode

4 kašike ulja

kašičica limunovog soka

ravna kašičica soli

brašno tip 400 ili 500

majonez

pesto

1 glavica zelene salatae

1 veći paradajz

300 gr pilećeg filea

kisela pavlaka

sir gauda ili edamer

Za tijesto pomiješati vodu, ulje, sok od limuna i so pa dodati brašna da se umijesi mekše tijesto. Tijesto podijeliti na 6 djelova i od svakog dijela oblikovati po lopticu pa ih složiti u neki plastičnu posudu, pokriti kesom za zazmrzivač i poklopiti. Tijesto  ostaviti da odstoji bar jedno pola sata prije upotrebe da bi omeklšalo a može se čuvati u frižideru 2-3 dana i koristit po potrebi. 

Omekšalo tijesto razviti u krug na brašnom posutoj površini i peći u dobro zagrijanom teflonskom tiganju koji ne treba podmazivati. Pečene piadine slagati na tanjir, pokriti krpom i kesom da se zapare i omekšaju da bi se mogle preklopiti.

Majonez pomiješati sa pestom. Na jednu kašiku majoneza ide kašičica pesta. Ovo je količina koja je potrebna za jednu piadinu. Naravno ovo je okvirno a vi mjere prilagodite vašem ukusu. Piletinu posolite i ispecite na teflonskom ili gril tiganju na sasvim malo ulja pa je izrežite ne tanke komadiće. Salatu operite i izrežite na trakice a paradajz na tanke šnite. 

Piadinu do pola premažite sosom od majoneza i pesta, preko toga namažite jednu kašiku kisele pavlake, složite meso, narendani sir, salatu i na kraju paradajz. Preklopite piadinu i pecite je na teflonskom tiganju prvo sa jedne pa sa druge strane da se fino zapeče. Može se zapeći i u rerni ali se meni mnogo više sviđa ova varijanta. Ispečenu piadinu narezati na tri dijela i odmah služiti.

Sezona rođendana

Kod nas kad počne sezona rođendana nikako da se završi. Tata je otvori u avgustu, Vule nastavlja u septembru, onda dođem ja u oktobru i na kraju Lana u novembru. Taman popunimo prazninu između praznika da ima svakog mjeseca nešto da se slavu :-). Moj rođendan smo kao i obično proslavili sa najbližom rodbinom i kumom. Rekao bi neko možda da sam matora da slavim rođendan, jer 43 godine i nije baš zanemarljiv broj, ali šta ću kad volim slavlja. Nisam ja od onih koji kriju godine i radije zaboravljaju na rođendane jer ih podsjete da su još jednu godinu stariji. Ja se svakoj novoj godini još uvijek radujem a zašto i ne bih. Svi smo zdravo i dobro a sve ostalo je manje bitno.
Kako za rođendan uvijek častim kolege na poslu spremam mnogo više đakonija nego inače. Ovaj put sam pravila rafaelo tortu koja slijedi u nekom narednom postu, baklava rolnice, ružice sa orasima, slanu tortu i kiflice, a za kolege na poslu još i sendviče koje već tradicionalno svake godine pravim za rođendan. Za sada pišem samo recept za ružice, kojim sam veoma zadovoljna, a i svi ostali koji su ih probali su ih nahvalili. I Vule je pojeo par komada što je za mene najveća pohvala. Recept je sa bloga Vrtaljica na kome ćete sigurno pronaći još mnogo dobrih recepata.

Ružice

350 g brašna

200 g putera
1 kašika šećera
1 dl mlijeka
20 g svježeg kvasca

rendana korica limuna

3 bjelanca
200 g šećera
220 g mljevenih oraha
50 g ribane čokolade (ja je nisam dodavala)
1 žlica ruma (ovo sam takođe izostavila)

šećer u prahu

vanila

Pomiješati mlijeko i kvasac da se kvasac istopi, dodati mu šećer, istopljeni puter, limunovu koricu i brašno da se umijesi fino tijesto. Tijesto ostaviti da naraste.

Bjelanca umutiti u čvrst snijeg pa im dodati šećer i još malo mutit. Kašikom dodati orahe. Po receptu u fil idu i čokolada i rum,ali sam ih ja izostavila jer sam htjela da dobijem prave starinske ružice, mada ću sigurno jednom isprobati i tu varijantu sa čokoladom.

Naraslo tijesto podijeliti na dva dijela (u originalu na četiri), filovati, uviti u rolat i rezati na parčad oko 1 cm širine. Ružice slagati na paprir za pečenje i peći na 180 -200 C oko 15-20min tj da malo porumene sa krajeva. Vruće ružice uvaljati u prah šećer i vanilu i uživati.

Za kraj evo i slike potpisa sa knjige koju sam dobila od mojih kolega. Jedan od njih se potpisao sa GLADAN vjerovatno spremajući se da proba sve ono što sam im napravila :-).

Vuletov rođendan

Juče smo proslavili Vuletov drugi rođendan. Moj mali momak je napunio dije godine :-) a čini mi se kao da smo ga juče donijeli iz bolnice. Djeca tako brzo rastu da ne stigne čovjek pošteno ni da se izigra sa njima a oni već odrasli.
Ja sam naravno za rođenda pravila tortu i to sa avionom jer su Vuletu avioni i bageri omiljene igračke. Ili će biti pilot ili bagerista kad poraste. Ja se iskreno nadam da će ipak biti pilot :-).
Pravila sam još i kiflice, slanu tortu i rolovanu baklavu ali nisam našla vremena da sve to uslikam.
Torta je reform jedna od naših omiljenih torti i veoma pogodna za presvlačenje fondanom.
Evo i par sličica sa rođendana.

Kolašin

Odlazak u Kolašin za nas polako postaje tradicija. Ove godine smo proveli par dana u hotelu Bianca, šetali oko Bigradskog jezera, a uspjeli smo da odemo i na skijalište i uberemo malo divljih malina i jagoda. Od njih sam ja kasnije napravila tortu tati za rođendan a ono što je ostalo sam pomiješala sa borovnicama i napravila sok veoma interesantnog ukusa. Evo i par sličica za vas.

Semifreddo sa plazmom, malinama i bijelom čokoladom

Evo jedan fantastičan ljetnji desert koji sam naravno pronašla na Coolinarici. U originali je pravljen samo sa plazmom i bijelom čokoladom ali sam ja čim sam pročitala recept pomislila da bi se maline tu odlično uklopile i nisam pogriješila. Bez malina je ok ali sa malinama je mnogo više od toga. Svi koji su ga probali su bili oduševljeni i tražili su repete neki i više puta :-).
Po receptu kolač se čuva u zamrzivaču ali ja mislim da bi tako bio previše tvrd i leden tako da ga prije služenja ubacim u zamrzivač 2-3 sata. Tako se maline samo malo zamrznu a fil bude hladan ali ne tvrd. Meni ovakav najvbolje prija. Kolač može da se čuva i samo u frižideru i služi bez zamrzavanja jer nije previše mekan i može da se reže i bez zamrzavanja.

Semifreddo sa plazmom, malinama i bijelom čokoladom

 

4 žumanca
4 kašike šećera
3-4 kesice vanile
200 gr bijele čokolade
150 gr plazma keksa
200 gr malina
500 ml biljne slatke pavlake

1 kesica šlag pjene

Žumanca umutiti sa šećerom i vanilom pa skuvati na pari. U vreo fil dodati bijelu čokoladu, promiješati ga da se čokolada istopi pa ga ostaviti da se ohladi. U hladan fil dodati umućenu slatku pavlaku i podijeliti ga na dva dijela. Plazmu izmrviti oklagijom tako da ostanu krupniji komadi a 4 kašike odvojiti. Ostatak plazme dodati u jednu polovinu fila.

Kalup obložiti kesom za zamrzivač ili providnom folijom, sipati 4 kašike izmrvljene plazme, pola žutog fila, pola malina, pola fila sa plazmom, žuti fil, maline, fil sa plazmom. Ostaviti 2-3 sata u zamrzivaču da se stegne pa prevrnuti na tanjir i ukrasiti umućenim šlagom. Služiti odmah a ostatak čuvati u zamrzivaču ili frižideru po želji.

Pita od višanja

Jeste da je sezona višanja već prošla, ali kako se ova pita pravi od zamrznutih višanja, to nije od nekog značaja. Pored toga ovo je najbolja pita od višanja koju sam ja do sad pravila. Recept sam našla kod Minje i kao i ostalo što sam od nje probala i ovo je odlično. Ja sam koristila malo manje šećera nego što ide po receptu ali su moje višnje prilično slatke. Recept pišem onako kako sam ga ja pravila.

Pita od višanja

 

500 gr tankih kora (za baklavu)

600 gr očišćenih višanja

6 kašika šećera

6 kašika plazme

ulje

Kore podijeliti na 3 dijela. Ako imate 18 kora tj ako su veoma tanke što je i najbolje za ovu pitu dobićete 3 grupe po 6 kora, a ako su vam kore deblje onda stavite po 4 ili 5 kora. Svaku koru premazati uljem a na zadnju sipati po dvije kašike plazme i šećera i ravnomjerno ih rasporediti po kori. Preko šećera i plazme rasporediti višnje po cijeloj površini kore, urolati, složiti na papir za pečenje, premazati uljem i peći na 200 C da fino porumeni.
Pečenu pitu prohladiti, posuti mješavinom prah šećera i vanile i uživati. Meni je najljepša dok je još malo mlaka mada je odlična i kad se skroz ohladi. Za ovu pitu birati što tanje kore koje ne smiju biti žilave.

Žabljak

Nema me jer ne uspijevam da u svoj zbijeni raspored uguram i malo vremena za blog. Čim počne ljeto više smo napolju nego u kući tako da blog ide u drugi plan ali ipak s vremena na vrijeme dođe i on na red. Trinaesti jul je Dan državnosti jedan od svega nekoliko državnih praznika u Crnoj Gori. Za slične praznike je u nekim drugim zemljama vezan čitav niz običaja ali kod nas to nije slučaj. Kako se praznik pod tim imenom slavi svega desetak godina nije ni bilo vremena da se razvije neka tradicija pa nam on dođe više kao mali godišnji odmor. Mi smo ga iskoristili da skoknemo do Žabljaka i uživamo u prirodi. Imali smo i dva zimska dana tako da smo se osvježili i uželjeli mora i vrućine.